Galerija Mirko Virius

Association of the Naive Artists of Croatia

Zagreb, Croatia

Mirko Virius (1889-1943)
Wine-yard, 1938.
Oil on canvas; 530x700 mm

Home

Kontakt

Mirko Virius

Izložbe

Članovi društva

MIRKO VIRIUS

Život i djelo između dva sužanjstva

Životopis

Samostalne izložbe

Crteži

ŽIVOT I DJELO IZMEĐU DVA SUŽANJSTVA

10. ožujka - 1. travnja 2005.

Opće je prihvaćena činjenica da je slikarski rad Mirka Viriusa, uostalom kao i njegov život, imao vrlo kratak vijek – svega tri godine umjetničkog stvaralaštva (1936-1939) i 54 godine života (1889 –1943). Virius je počeo, smatra se, slikati kao i mnogi drugi samouki u srednjoj životnoj dobi, a djelo mu prate epiteti sumornog, tmurnog i tužnog ugođaja. Jednako tako, gotovo uvijek mu se nameće naglašena angažiranost opusa, te kako su na njega znatno, posredno ili pak neposredno utjecali kolege po peru i učitelji, a nešto manje se, nažalost, naglašava njegova natprosječna darovitost i duboka proživljenost kojom odišu njegova, općenito malobrojna djela. Pritom se, smatramo, zapostavlja činjenica da je Mirko Virius jedan od najvećih umjetnika prve polovine 20. stoljeća na našem prostoru, a njegovo bi djelo, vjerujemo, izdržalo komparaciju ne samo domaćih već i širih razmjera. Mnogo se spekulira činjenicom koliko je na Viriusa utjecao Krsto Hegedušić ili pak, prema mišljenju pojedinih, još više likovni pedagog Petar Franjić. Išlo se tako daleko u nekim procjenama da se samom Viriusu umanjuju njegove zasluge do apsurda u odnosu na glori?kaciju učitelja i utjecaja koje su na ovo stvaralaštvo imali I. Generalić i F. Mraz. Takvim nametanjem ocjena kao da se zaboravlja da je Virius tek samouk koji je živio i stvarao u teškim okolnostima i povijesno tmurnom dobu jedne seoske zabiti. Možda u tom kontekstu nije naodmet pitanje koliko, na primjer, mentor neke umjetničke akademiji utječe na svojeg štićenika?!

Mirko Virius zasigurno nije imao pedagoga u doslovnom smislu riječi, kako mu se to pokušava nametnuti putem, navodno, direktne poduke Franjića, a niti je, smatramo, pripadao ikakvoj školi. On je samosvojna i osobita pojava izrazitog talenta i značajne umjetničke snage na ovim prostorima, a posebice u vremenu u kome je djelo nastalo. Kako se njegov život odvijao na osobito težak i sudbinski dojmljiv način od Galicijskog fronta, preko jekaterinislavske željezare (gdje je prema nekim indicijama također crtao) do Zemunskog logora, gdje je i okončao svoj relativno kratki životni vijek (54 godine) pa doslovno kazano – njegov život kao i djelo – nastalo između dva ratna sužanjstva, i nije bilo drugo doli također svojevrsno sužanjstvo življenja.

Živeći siromašno i bijedno, a radišno i nadasve pošteno, prema svjedočenju suvremenika, Mirko Virius je mučenik svojeg vremena koje je ujedno bilo vrijeme teškog povijesnog bremena onodobnog sela, a koje je tako zorno pokazano u njegovim djelima. Na tom tragu to djelo i jest obilježeno socijalnom notom, ali društvena svijest koju je ovaj samouk imao i tako zorno predočio u svojim djelima, smatramo da je negacija uvriježenom i često vulgarnom pojmu angažiranosti koja mu se po svaku cijenu nameće, pa do čak nekakvog priklona komunističkim idejama. Njegova umjetnost zasigurno zaslužuje otklon od političkih simpli?kacija iskazanih u pukom ljevičarenju ili od već spomenute angažiranosti u takvom kontekstu; naprotiv, ovo je djelo, smatramo, duboko prožeto političkim idejama braće Radić, a koje su pak našle svoje ideološko uporište u djelovanju i značajnom prihvaćanju onodobnog sela kroz nadaleko poznat i priznat program Hrvatske seljačke stranke.

Otklon od pukog politikanstva, koje se Viriusu kroz njegovo djelo pokušalo nametnuti, upravo svjedoči djelo samo, prožeto umjetničkim odmakom od bilo kakvih političkih a posebice umjetničkih simpli- ?kacija. Stoga se prisjećamo vrlo lijepe prispodobe Josipa Depola koji je Viriusa okarakterizirao kao podravskog Giotta, jer baš tom usporedbom na dojmljiv je način naš umjetnik u opreci sa spomenutim simpli?kacijama puke angažiranosti i politikanstva. Prispodobljujući Viriusa s jednim od najvećih liričara među slikarima rane renesanse, a uvjetno kazano, zajedničkih linearnih nakana i eksplikacija koje nalazimo na drugi način i kod našeg umjetnika. Naglašena linearnost, čistoća izraza, elegancija crteža, poštovanje bjeline podloge, otklon od redundantnosti – to su obostrane karakteristike ovih velikih umjetnika. Štoviše, smatramo kako su svi elementi crteža kod Viriusa svedeni na bitno, sumarno i štoviše nepitoreskno, ali pritom umjetnički izraz nije sumoran, sumaran niti tmuran, iako teme u većini slučajeva to jesu.

Unatoč neposrednim utjecajima s Hegedušićeve strane ili pak posrednih, s Franjićeve strane, u Viriusovu slučaju i ovaj je učenik nadmašio svojega učitelja, a zasigurno nitko nije oblikovao doli sam te snažne, čiste i lijepe linije svojih crteža. Ti, najvećim dijelom nadahnuti opisi đelekovačkog kraja, ljudi, životinja i običaja u mnogim elementima, a napose u nekim detaljima nadilaze regionalno, pa uvriježena poimanja o podravskim stereotipima te formalno uvrštenje Viriusa pod krov hlebinske škole ipak su na stanovit način pretjerivanja. Odnosno može se govoriti o rodočelnicima ili pak začinjavcima škole, pokreta ili ideje koja će tek nekoliko godina nakon smrti našega velikana biti i neformalno oformljena. Nisu protagonisti Viriusovih crteža (slika) samo tragični i sumorni tipovi, seljaci u prnjama ili pak bosa i musava dječica, već se ovaj mag bujne i jasne linije znao oglasiti i ugođajima oprečnih efekata i prizora. Doduše, ti ugođaji većma titraju fragmentarno, zrače ponekim detaljima, naznačeni ponekim suptilnim orisom, a katkad čak i nekim komičnim izrazom lica ili pak nekom smiješnom pozom, titrajući na sljemenu između nekoliko krajnosti – groteskno, tragično i lirično. U ovom djelu navedene karakteristike opstoje u izvanrednom suzvučju tog maestralnog perorisača. Opredjeljujemo se za nekoliko detalja koji prema našem doživljaju ovog djela simboliziraju ovu manihejsku opreku – na često citiranom crtežu “Preplašeni konji”, umjetnik postiže s vrlo malo crtačkih elementa snažan dojam gašenja jednog života. U upečatljivoj dijagonali u odnosu na put koji teče desnom stranom kadra, a njime preplašeno bježe konji, leži nepomično jedno tijelo, jednog izmučenog hrvatskog seljaka. Da nema konja koji se propinju i bježe, da nema ugođaja praznine i naglašene osamljenosti na pustom putu, mogao bi se steći dojam da se jedan seljak tek odmara nakon napornog rada – no “usnuli” čovjek doista je tek jedno truplo na jednoj brazdi zemljanog tla.

Tim više čude neke zablude dvojice naših bardova povijesnoumjetničke znanosti (D. Bašičević, G. Gamulin) koji su tako bezrezervno unizili i pogrešno otčitali ovo djelo, spočitavajući Viriusu seljački amaterizam ili pak nemogućnost odmaka od suhoparne osrednjosti. Nešto od tako teških optužbi kao da i danas još titra oko imena ovog velikog umjetnika, unatoč recentnim i nešto sklonijim valorizacijama, jer do danas bilježimo tako malo Viriusovih izložbenih nastupa (tek druga samostalna izložba crteža) ili pak bibliografskih jedinica. Uostalom, do sada imamo tek dvije-tri manje monografije, što cjelokupno gledano daje pomalo šturu i škrtu a?rmaciju našeg zaslužnog umjetnika. Imamo dojam kako se previše inzistira u valorizacijama oko tek tobože nekoliko vrijednih djela u okviru kvantitetom malog opusa, čime se djelo na stanovit način sumnjiči za vjerodostojnost u cijelosti. Stoga nam je posebno zadovoljstvo da nam se pružila mogućnost ovim izložbenim istupom, koji obuhvaća znatan crtački opus umjetnika, odati mu nužnu počast i hommage u povodu 63-godišnjice umjetnikove smrti, i to u Galeriji koja već 28 godina s ponosom nosi umjetnikovo ime. I zato dobrodošao svojoj kući Mirko Virius!

Na vrh ...

ŽIVOTOPIS

1889. 28. listopada rođen je u Đelekovcu, gdje je i završio četiri razreda osnovne škole.

1914. Mobiliziran je i odmah odlazi na front, gdje su ga zarobili Rusi. Kao zarobljenik boravi u Kijevu, Harkovu i Jekaterinoslavu, gdje radi u željezari.

1918. U domovinu se vraća u proljeće i do kraja rata ostaje u Zagrebu. Odlazi kući u Đelekovec, gdje živi u siromaštvu. Ženi se ratnom udovicom koja ima dvoje djece. Ulaže napore da bi stekao vlastitu kuću koju 1931. stavlja pod krov.

1936. Ponovno slika. Seljak-pisac Pavlek Miškina, također iz Đelekovca, povezuje ga sa slikarima Ivanom Generalićem i Franjom Mrazom koji izlažu već od 1931. u grupi Zemlja pod mentorstvom Krste Hegedušića. Ovaj hlebinski primjer djeluje stimulativno na četrdesetogodišnjeg Viriusa.

Iste godine izlaže prvi put na I. samostalnoj izlužbi Generalić-Mraz u zagrebačkom salonu Ulrich (18—28. svibnja). Nije uvršten u katalog jer je odluka o izlaganju donesena u posljednji trenutak. Daljnje tri godine potpuno je zaokupljen slikarstvom.

1943. Umro u njemačkom sabirnom logoru u Zemunu. Grob mu je nepoznat.

Na vrh ...

SAMOSTALNE IZLOŽBE

1950. Zagreb, Umjetnički paviljon: Posmrtna izložba seljačkog slikara Mirka Viriusa (12—26. 3. 1950.)

1954. Koprivnica, Muzej grada Koprivnice: Posmrtna izložba Mirka Viriusa (7—14. 11. 1954.)

1959. Zemun, Narodni muzej, Izložbena galerija: Mirko Virius / Crteži: 1936—1938. (3—20. 7. 1959.)

1960. Rim, Galleria la Nuova Pesa: Generalić, Virius, Skurjeni (25. 5—15. 6. 1960.)

1963. Zagreb, Galerija primitivne umjetnosti: Virius (29. 11. 1963—20. 1. 1964.)

1970. Koprivnica, Muzej grada Koprivnice: Retrospektivna izložba Mirko Virius u sklopu Međunarodnog susreta naivne umjetnosti Naivni ‘70 (20. 7—20. 9. 1970.)

1979. Zagreb, Galerija “Mirko Virius”: Mirko Virius (13—26. 11. 1979.)

1989. Hlebine, Galerija Hlebine: Mirko Virius (27. 10—19. 11. 1989.)

Zagreb, Galerija “Mirko Virius”: Mirko Virius (24. 11—8. 12. 1989.)

1992. München, Galerie Hell & Hell: Ivan Generalić, Franjo Mraz, Mirko Virius (17. 9—24. 10. 1992.)

2004. Zagreb, Hrvatski muzej naivne umjetnosti, Komorna retrospektivna izložba (20. 4—23. 5. 2004.)

Na vrh ...

CRTEŽI